BIJELA PANIKA

O knjizi BIJELA PANIKA

Rječiti ili nijemi dijalog kroz zatvorena ili odškrinuta vrata jedan je od znamenitih toposa suvremenog hrvatskog pjesništva... Vesna Biga dala je tom toposu dimenziju istinske tjeskobe...

Zvonimir Mrkonjić, Novi list, 2003.

A unutarnji monolog Vesne Biga inkrustiran je neizbježnim realijama, tako da na paradoksalan – a uspješan – način sintetizira ekstrovertni pogled prozaika s unutarnjim viđenjem lirskoga subjekta.

Tonko Maroević, Slobodna Dalmacija, 2002.

Unutarnje, ta toliko puta prisutna riječ u kontekstu pjesništva, nema prokrčenu stazu u nas… Tijekom prošlog desetljeća vrlo plodna autorica Vesna Biga ide u tom, unutarnjem, smjeru…  Postavlja granicu, vremensku i tjelesnu, želi manje ili više svjesno, totalitet unutarnjeg, onog prošlog… To je i put prema dubljem identitetu, potraga za krajnjim označiteljem, ponegdje koncentrirana i opsjednuta proživljenim poput Kafkinih dnevnika…  Njezinu knjigu poezije treba pročitati jer nam otvara novu dimenziju naše književnosti, utire slabo krčene i zarasle staze, koje možda jednoga dana mogu uroditi novim plodovima…

Rade Jarak, Vijenac, 2002.