ČETIRI STRAHA

O knjizi ČETIRI STRAHA

U tramvaju čitam pjesmu krcatu školjkama, lavandom, mekim odsjajima brodica, Ijuljkaju ih sneni vjetrovi, možda mi ponestaje kalcija, podignem oči a oči mi padaju na metalnu šipku s poredanim rukama, gdje su nestale kožne ručke, kad sam bila dijete tramvaji su imali mrežice za prtljagu iznad sjedala, putovalo se nekad, a sad u novinama suputnika jedna mlada poliarhija prokazuje sipljivu hegemoniju, radije prečitavam bosiok, jutrenje je u pjesmi, dijelovi pluga i preslice osjećaju se zapostavljeni, venu one tanane časti jezika, možda mi manjkaju stare psovke, ili baš demokracija, moj bože, samo da nema tih usporedbi, te neprestane sumnje u pravo glasa, Vesna Biga