ŠTO SE ZOVE MIŠLJENJE?

About the book ŠTO SE ZOVE MIŠLJENJE?

U ono što se zove mišljenje dospijevamo kad mislimo sami. Da bi takav pokušaj uspio, moramo biti spremni učiti mišljenje.
Tek što smo se upustili u to učenje, već smo priznali da još ne možemo misliti.
Ali, čovjekom se ipak naziva onaj koji može misliti - i to s pravom. Jer on je umno živo biće. Um, ratio, otkriva se u mišljenju. Kao umno živo biće čovjek mora moći misliti, samo ako to želi. Ali čovjek možda hoće misliti, a ipak ne može. Na kraju on pri tom htijenju mišljenja hoće previše, pa zbog toga može premalo. Čovjek može misliti ukoliko za to ima mogućnost. Tek, sama ta mogućnost još uvijek nam ne jamči da mi to i možemo. Jer mi možemo samo ono što i volimo. Ali mi istinski volimo samo ono što sa svoje strane voli nas i to nas u našoj biti, pripisujući se našoj biti kao ono što nas drži u njoj. Držati zapravo znači čuvati, pustiti da pase na pašnjaku. Ono što nas drži u našoj biti, drži nas, međutim, samo onoliko dugo, koliko sami, sa svoje strane, zadržavamo to što nas drži. Mi to zadržavamo, ako ga ne ispuštamo iz pamćenja. Pamćenje je sabiranje mišljenja. Na što? Na ono što nas drži, ukoliko je to kod nas promišljeno, promišljeno stoga što ostaje ono što treba promisliti. Ono promišljeno je ono uspomenom obdareno, obdareno stoga što ga mi volimo. Samo ako volimo ono što je u sebi to što treba promisliti, mi možemo misliti.